Lommies je nastao iz želje da djeca u Zagrebu imaju mjesto gdje se igra shvaća ozbiljno. Ovdje se ne radi samo o igraonici, nego o prostoru u kojem se djeca od 3 do 12 godina razvijaju kroz igru, kreativnost i druženje.
Nastali smo iz jednostavne potrebe: u Zagrebu je nedostajao prostor u kojem dijete od tri do dvanaest godina može slobodno istraživati, a da pritom nije riječ o još jednom igralištu s plastičnim toboganima. Kod nas djeca grade, mijese, čitaju, boje i druže se u tematskim kutcima, dok vi uz kavu pratite što se događa kroz staklenu stijenu.
Ne vidimo se kao klasični centar za zabavu. Bliži smo radionici koja ima jasna pravila, miran ritam i voditelja koji zna kada pustiti djecu da se sama snađu. Zato kod nas svaki kutak ima svoju svrhu, a svaka aktivnost je osmišljena prema dobi i interesima grupe.
Umjesto fiksnog rasporeda, igraonica je podijeljena na zone koje djeca sama biraju. Netko će cijelo poslijepodne provesti u kutku za građevinu, netko će crtati, a treći će se smjestiti uz knjige. Voditelji su tu da usmjere i pomognu, ali ne nameću aktivnost.
Najmlađi kod nas dolaze na senzorne igraonice i prve samostalne radionice, školarci na keramiku, slikanje i ljetne programe. Posebno vodimo računa o djeci s poteškoćama u razvoju – za njih prilagođavamo podražaje, buku i strukturu aktivnosti.
Kada pripremamo senzorne termine, konzultiramo se s lokalnim logopedima i terapeutima. Ne radimo dijagnostiku niti terapiju, ali znamo prepoznati kada djetetu treba mirniji kutak, manja grupa ili drugačiji način komunikacije.
Roditeljima govorimo točno što će se događati, koliko traje termin, tko je s djecom i što treba ponijeti. Ako nešto ne možemo ispuniti, kažemo odmah. Tako se izbjegnu nesporazumi i svima je jasnije što mogu očekivati.
Priča o igraonici koja je rasla s djecom i roditeljima u Zagrebu. Ne donosimo kroniku svake godine, nego ključne trenutke koji su oblikovali prostor, program i način na koji radimo.
Početak nije bio veliki prostor, nego pitanje nekoliko obitelji gdje djeca mogu sigurno graditi, miješati boje i čitati bez žurbe. Prvi kutci bili su od doniranih polica i dječjih stolaca, a radionice su se održavale vikendom za desetak mališana.
Kad smo shvatili da roditelji traže mjesto za svakodnevni boravak, preselili smo se u prostor s velikim prozorima i staklenom stijenom. Taj je potez promijenio sve: odjednom smo mogli ponuditi jutarnje termine, a roditelji su dobili miran kutak uz kavu.
Nakon godinu dana rada uvidjeli smo da su roditeljima najveći izazov proslave. Osmislili smo paket u kojem voditelj preuzima animaciju, igre i organizaciju, a prostor se prilagođava dobi djeteta. Danas je to jedan od najtraženijih termina, posebno vikendom.
Likovne radionice koje smo isprva držali povremeno postale su tjedne grupe. Djeca su pokazala da im treba kontinuitet, a ne samo jednokratna aktivnost. Tako smo uveli polugodišnje cikluse keramike i slikanja s malim grupama i istim voditeljem.
Na zahtjev roditelja i uz podršku lokalnih logopeda, prilagodili smo dio prostora za djecu s poteškoćama u razvoju. Mirniji kutak, posebni rekviziti i manje grupe omogućili su boravak djeci koja inače teže podnose buku i gužvu.
Treće ljeto ponudili smo poludnevni raspored za školarce, s tematskim tjednima i igrom na otvorenom. Program je brzo postao premali za sve prijave, pa smo sljedeće godine dodali još jednu grupu i produžili boravak do 16 sati.